Biblioteke

 







































VINKO KRIŠKOVIĆ
Shakespeare
Priredio: Tomislav Brlek

Zagreb, 2018.
Format: 23×16 cm, 832 str.
Uvez: broširano, šivano
Cijena: 270,00 kn
ISBN 378-953-284-127-5


Naruči

Studije Vinka Kriškovića o Shakespeareovim dramama bez ikakve su sumnje najviši pojedinačni domet proučavanja njegova djela na našim prostorima, a svakako spadaju i među najvažnija djela domaće književne komparatistike. Pa ipak, za njih ne samo da uopće ne zna šira javnost – kojoj su prije svega namijenjene – nego su i unutar akademske zajednice po svemu sudeći vrlo slabo poznate, dok se ni u kom slučaju ne bi moglo reći da su ispravno ocijenjene. Uzme li se u obzir, ne samo da su Josip Torbarina i Ivo Hergešić, budući osnivači katedri za anglistiku, odnosno komparativnu književnost, Sveučilišta u Zagrebu, svojevremeno o njima izrekli više no pohvalne sudove, nego da je njegov rad visoko ocijenjen i u Engleskoj, te kako je, sve u svemu, Krišković bio »najumniji i najučeniji hrvatski šek¬spirolog,« koji je, prema mišljenju autora jedinog pregleda te problematike, Shakespearea razumio i poznavao bolje od svih ostalih njegovih ovdašnjih tumača – takva je situacija u najma¬nju ruku neobična.

Između 1933. i 1937. Krišković je u Obzoru i Hrvatskoj reviji, a zatim i u posebnim otiscima, predstavljao rezultate svoga cje¬loživotnog podrobnog i svestranog bavljenja Shakespeareom, zamišljene kao niz predgovora vlastitim prijevodima najmanje dvije trećine njegovih komada. Kako uslijed nezainteresirano¬sti izdavačkih kuća taj projekt nije mogao ostvariti, u vlastitoj je nakladi pod naslovom Shakespeare: predgovori dramama nakanio tiskati četiri sveska sa po šest rasprava, da bi svjetlo dana ugledala samo prva dva. I u tom nedovršenom obliku Kriškovićev Shakespeare – upotpunjen ovdje jedinim dvjema studijama iz predviđene treće knjige koje su dospjele biti objav¬ljene – i kvantitativno i kvalitativno daleko nadmašuje sve što je na tu temu napisano kod nas. Samog Kriškovića pritom ne bi iznenadio paradoksalan zaključak kako bi njegovi doprinosi veći ugled uživali u sredinama u kojima je proučavanje Shakespearea razvijenije, nego u ovoj, u kojoj su i nakon osam deset¬ljeća ostali u svakom pogledu jedinstveni – a u mnogima i jedini.

Tomislav Brlek