Irena Bratičević
 


 






























MATE MARAS
Grgur Ninski
scenarij za film

Zagreb, 2014.
Format: 21×16 cm, 108 str.
Uvez: broširano s klapnama, šivano
Cijena: 120,00 kn
ISBN 978-953-284-097-1


Naruči


Ovaj scenarij ležao je na polici i skupljao prašinu više od tri desetljeća. Prije tri godine ponudio sam ga splitskim "Mogućnostima", časopisu za književnost, umjetnost i kulturne probleme, i urednik ga je na moje veliko iznenađenje uvrstio u broj 4/6, 2010. To me je ohrabrilo da ga ponudim nekim kazališnim redateljima, misleći da bi se tekst mogao prilagoditi zahtjevima pozornice, ali nitko nije pokazao nimalo zanimanja za temu iz davne hrvatske prošlosti. Tada sam se napokon bio pomirio s činjenicom da je tiskanje u časopisu najviše što se moglo učiniti s rukopisom. Ali ovo izdanje u obliku knjige još je jedan dokaz prastare izreke da književna djela imaju posebnu sudbinu, pa ću ukratko ispričati kako je nastao Grgur Ninski. Potkraj sedamdesetih godina prošloga stoljeća osnovana je u Zagrebu "radna organizacija za proizvodnju i distribuciju filmova" pod nazivom Adriafilm. Ta je organizacija posebno namjeravala snimiti čitav niz filmova iz nacionalne povijesti te je raspisivala javne natječaje za prikupljanje scenarija.

Više

Tako je 6. siječnja 1979. u zagrebačkom dnevniku Vjesnik objavljen "Općejugoslavenski natječaj za izradu scenarija za dugometražni film u koloru pod radnim naslovom Grgur Ninski". U prvom uvjetu bilo je navedeno da scenarij "treba obuhvatiti povijesne okvire u kojima je djelovao i borio se Grgur Ninski, bez inzistiranja na spektakularnosti teme".

Godinu dana prije toga, ljeti, Adriafilm je bio raspisao sličan natječaj za scenarij o životu i pogibiji Vladimira Gortana, istarskog pobunjenika protiv talijanske fašističke vlasti. Živio sam tada u Poreču i družio se s Milanom Grgićem koji me je nagovorio da se zajednički prihvatimo posla. Ja sam trebao pribaviti povijesni materijal, proučiti izvore i posjetiti posljednje svjedoke, a on je kao iskusan kazališni i filmski pisac trebao smisliti okosnicu priče. Ukratko, proveli smo praznike poletno i radno, napisali scenarij u 142 sekvence pod naslovom Gortan i poslali ga na natječaj. Naručitelj je prihvatio scenarij, pohvalio naš rad i zatražio da neke dijelove popravimo, što smo učinili, ali potom su se uplele financijske teškoće i cijeli se projekt (skupa s našim honorarima) odgodio "do daljnjega".

Poučen tim iskustvom, Milan Grgić nije htio ni saslušati moj prijedlog da se okušamo na oživljavanju priče o hrvatskom biskupu Grguru iz 10. stoljeća. Bilo mi je žao kad sam shvatio da se ne će ponoviti nezaboravno iskustvo iz prethodne godine. Dok smo u mojoj sobici smišljali tekst, Milan je svaki prizor prikazivao sa smiješne strane i tako duhovito oponašao likove, čak i u najdramatičnijim situacijama, da smo obojica neprestano pucali od smijeha. Govorio mi je da se na taj način, karikiranjem svake riječi i geste, zamišljene scene i protagonisti oslobađaju lažne poze i svode na uvjerljivu ljudsku mjeru.

Tako se dogodilo da sam se sâm, s malo iskustva i mnogo optimizma, odvažio napisati priču o odnosima dvaju velikana iz maglovitih početaka hrvatske povjesnice, o Grguru i Tomislavu. Proučavao sam literaturu, pravio historijske tabele, crtao portrete glavnih likova, smišljao epizode. Pisao sam rukom, kemijskom olovkom na pelir-papiru, i povremeno čitao ulomke svojim ukućanima. Oni su pozorno slušali tijek radnje i katkada davali primjedbe, a najviše ih je zanimala sudbina mladoga Višena. Rasplakali su se kad je taj Grgurov pratilac poginuo u bitci protiv Bugara. To tužno skončanje omiljena lika najviše je ganulo moju trudnu svast koja je tiho rekla: "Ako rodim sina, dat ću mu ime Višen".

Na kraju sam pretipkao rukopis i početkom srpnja 1979. poslao ga u Zagreb. Nakon šest mjeseci objavljeni su rezultati natječaja koji su me silno iznenadili i teško razočarali: među zaprimljenim tekstovima nije bilo onoga koji sam ja poslao pod šifrom Cardo Maximus. Imao sam sačuvanu poštansku potvrdu o prijemu pošiljke pa sam ispunio potražnicu da se ispita je li pošiljka stigla na odredište. Nakon nekoliko dana dobio sam od pošte obavijest da je moje pismo uredno isporučeno primatelju o čemu svjedoče odgovarajući potpis i žig. Telefonirao sam Adriafilmu i zatražio objašnjenje, ali iz njihova zamršena odgovora mogao sam samo razabrati da kod njih, na žalost, nema nikakva traga mojoj pošiljci, jer se sve to događalo za vrijeme ljetnih praznika kad je njihova tajnica bila na odmoru u Maroku.

Tako se neslavno prekinuo život ovoga scenarija koji je ostao ležati pod pepelom zaborava. Tko je tada mogao i naslutiti da ga čeka novi početak u savršeno prikladnoj biblioteci kod iznimno vrijedna nakladnika. U međuvremenu je svakog ljeta, u Poreču, uspomenu na taj plod moga nevješta pera održavao krasan dječak koji se uskoro rodio, ponio Višenovo ime i trajno rastao da bi naposljetku i sam postao ocem.

M.M.










 
  Tel: +385 01 48 12 389 - Fax: +385 01 48 70 075 - GSM: 099 48 12 389
exlibris@exlibris.hr