Zanimat će vas i:

DRAGO IVANIŠEVIĆ
Pjesme

MARIJA ČUDINA
Pjesme

KRUNO QUIEN
Pjesme





























JOSIP PUPAČIĆ
Pjesme. Autobiografska proza

Zagreb, 2005.
Format: 20×11 cm, 428 str.
Uvez: tvrdi
Cijena: 220,00 kn
ISBN 953-6310-28-7


Naruči

VJEČNI PLAMEN PUPAČIĆEVA KRIŽA

Jedno je posve sigurno: književnost koju imamo nerijetko ili slabo poznajemo ili ona još uvijek nije niti u cijelosti objavljena, dakle nije još uvijek ni pročitana, a kamoli vrjednovana I uvijek se ponovno iznenadimo kada svjetlost dana ugledaju dotad nepoznate stranice nekog, danas već klasika hrvatske književnosti, koji je svoj opus odavna završio i zaokružio.

A za mnoge od njih godinama se vrte uvijek iste, već odavno potrošene fraze, i sve je manje onih koji su spremni zasukati rukave i uistinu istražiti brojnu građu koja se često čuva na domak naše ruke, ali očigledno izvan vidnoga nam polja.

Dakako, nisu rijetki ni oni slučajevi kada se i na tek objavljenu, a dotad još nepoznatu građu, uopće i ne osvrnemo. Kao da se baš ništa nije ni dogodilo. Ne navode nas takvi slučajevi na novo čitanje, novu valorizaciju pisca.

U čitavom nizu takvih primjera je i književna ostavština Josipa Pupačića. Iako je prošlo gotovo trideset i pet godina od autorove tragične smrti, u njegovoj se rukopisnoj ostavštini i danas mogu pronaći mnoge nepročitane stranice, dragocjene ne samo za razumijevanje pjesnikova života i obiteljskih tragedija, koje su ga i za života u stopu pratile, nego su one i nedvojbene literarne vrijednosti.

Ali, trebat će, očito, proći još mnogo vremena dok se sve ne pročitaju ili, bolje rečeno, ne dešifriraju, jer u ovoj prilici autorov sitan i ispisan rukopis nije baš uvijek bilo lako pročitati, a uz to i ne mala smetnja i brojni ispravci, mnoga precrtavanja. Nerijetko i brojne varijante istoga.

Međutim, kada je riječ o autorovoj pjesničkoj ostavštini, u kojoj su varijante, danas nam već dobro poznatih antologijskih pjesama, toliko brojne da bi njihovo tiskanje samo izazvalo potpunu pomutnju, treba svako potvrditi uspješno obavljen posao Miroslava Vaupotića, jer se njegovom izboru sabranih pjesama teško može što dodati ili oduzeti. A problem varijanti, možda čak i samo pojedinih pjesama, trebalo bi, kao izvrsnu temu, preporučiti i prepustiti nekom ozbiljnom doktorantu.

U razdoblju od dva desetljeća, koliko je uistinu trajalo Pupačićevo puno stvaralačko razdoblje, pjesnik se više prepuštao osjećajima, koji su nezaustavljivo preplavljivali, negoli što mu je bliska bila stroga znanstvena analitika, zato će, uz rijetke primjere uspjelih znanstvenih rasprava, svu svoju kreativnu energiju usmjeriti prema književnome radu, pišući, uz pjesme, i prozu, novele, drame i radio-drame. Taj dio Pupačićeva opusa svakako zavrjeđuje novo kritičko čitanje, što naravno pretpostavlja i njihovu objavu.

U ovoj ediciji, koja čitatelja želi podsjetiti na cjelokupni pjesnikov opus, a ne samo na pojedine pjesme koje se gotovo papagajski ponavljaju, iznimno donosimo i tri dosad nepoznata Pupačićeva autobiografska zapisa.

Prvi, pod naslovom «Dvadeset i sedmi rođendan» pravi je literarni biser, koji bi mogao biti poticajnim predloškom i za jedno filmsko ostvarenje.

Gotovo je nevjerojatno da se s toliko malo riječi i škrtih rečenica toliko može opisati, iznijeti atmosferu živu, gotovo opipljivu.

Drugi je Pupačićev tekst pod naslovom «Životopis (rađen po posmrtnoj maski jednog bivšeg mjesečara)» na neki način tek skica novoga, mnogo opširnijega zapisa, pa su neka ponavljanja neizbježna, ali ga svejedno donosimo i zbog zanimljiva naslova, koji se u novom više ne pojavljuje, kao i primjera kako su i prozni tekstovi, a ne samo pjesme, imale svoje varijante.

Treći, pak, tekst, kojem je naslov na kraju autor precrtao, donosimo s oznakom «Moj život», jer je na jednom listu i tako bio obilježen. Onome tko imalo poznaje težak Pupačićev put izrastanja iz dječačke dobi do ranog mladenaštva, što ga je proveo u Slavoniji sam i u velikom siromaštvu, bit će posve jasno da ta, samo na izgled fantazmagorična proza, zapravo svoje pravo uporište ima u stvarnome životu iz toga razdoblja, kada doživljaji ostaju trajno u sjećanju, a slike postaju neizbrisive.. A na tom su putu bile neizbježne nedoumice, nesnalaženja i strahovi. U isto to vrijeme moglo se samo sanjati o nekom drugom, sretnijem, životu, o ulozi vođe koji točno zna kamo treba krenuti u dosezanju zamišljenoga cilja ii bez obzira na teške lance i okove. Ali, da li i bez trajnoga nemira pa čak i snažnoga osjećaja straha od mase, odnosno suda javnosti? I tada Pupačić svoju snagu i smiraj traži u moru te iznosi dojmljiv razgovor s morem. O tome je slikovito i zapisao: «Ne živim od uspomena i bojim ih se. Bojim se sebe, jer sam jedina uspomena svih svojih sjećanja».

Konačno, mnogi snažni osjećaji, napose prema majci, obitelji općenito, kao i prema zavičajnome pejzažu, prema kojemu rijetko tko može ostati ravnodušnim, ostavili su, prirodno, dubok trag u cjelokupnom Pupačićevom stvaralaštvu. A, na kraju, i sudbina je nemilosrdno uplela svoje prste u pjesnikov život pa su tako, njezinom kobnom igrom, mnoge pjesničke slike postajale i okrutnom stvarnošću, nevjerojatnim predskazanjima. Neraskidivo su na taj način, u svim sadašnjim i budućim interpretacijama, isprepleteni pjesnikov život i njegovo književno djelo.

I sam je zapisao sljedeće riječi: «Sad znam, bez poraza ne može biti ni triumfa i to možda nitko drugi ne zna, pa svatko želi da triumfira. Najprije treba doživjeti poraz da bi se triumfiralo! I tako sam pripremao svoj poraz, dakako ne htijući, i ne sluteći».

A ako nekog namjernika ikada put navede da se uspne na Pupačićevo rodno Slime, tek tada će uistinu moći shvatiti da se sa zlokobne Vrulje, za nevremena, more može i uspinjati, baš kao što i vrijeme na vrhu njegova brijega naprosto može stati: «Čudno, prostor me uvijek podsjeća na vjetar. A vrijeme, na koje me opet podsjeća vjetar, ni na šta me ne podsjeća. Vrijeme niti vidim niti osjećam, ono me se ničim ne doimlje, ne čini me zasad ni sretnim ni olakotnim i zbog toga sam vjerojatno ovakav. To jest nešto mi nedostaje».

Na žalost, u Pupačićevu slučaju ništa nije nedostajalo, štoviše, svega je bilo i previše. A nama ostaje trajan, vječni plamen Pupačićeva križa.



















 
  Tel: +385 01 48 12 389 - Fax: +385 01 48 70 075 - GSM: 099 48 12 389
exlibris@exlibris.hr