Biblioteke

 


































IVANA RABADAN-ZEKIĆ
Krleža, Bathin i karneval

Roman kao mikrokozmos raznolikosti

Zagreb, 2018.
Format: 20×14 cm, 400 str.
Uvez: broširano, šivano
Cijena: 220,00 kn
ISBN 378-953-284-148-0

Naruči

U ovoj izuzetno zanimljivoj i poticajnoj studiji sagledava se način na koji Miroslav Krleža u svojoj romanesknoj prozi koristi elemente karnevalizacije, ali ujedno upućuje i na pojedine kritike i nedostatke Bathinove teorije na koju se i oslanja.

Primjetno je da pojedine karakteristike Krležina romanesknoga diskurza – kao što su antinomijska/polifonijska svijest aktanta, razvijanje filozofskih teza, sokratovski dijalog, groteska, ironija, simbolika, grubi naturalizam, tematizacija motiva ludila te provokativnih, incidentnih i skandaloznih situacija – upućuju da su Krležini romani bliski karnevaliziranoj književnosti te da su primjerena građa za proučavanje zasnovano na Bahtinovu teorijskom modelu. Istraživanje dokazuje kako postupci karnevalizacije i karnevalizirane književnosti u Krležinu romanesknom stvaralaštvu služe iskazivanju kritike društva u kojemu su narušene osnovne ljudske vrijednosti. Slike i motivi koji odišu grubim naturalizmom postižu efekt začudnosti u čitatelja, a sveukupna karnevaliziranost Krležinih romana ukazuje na potrebu za ponovnom uspostavom društvenih vrijednosti kako u domeni vlasti i politike, tako i u crkvenoj hijerarhiji i drugim društvenim strukturama, ali i u biću svakoga pojedinca

Inače, u ovom izdanju obrađuje se problem dvoglasne riječi usko vezane uz polifonijski roman. Pozornost se posvećuje i moralno-psihološkom eksperimentiranju za koje Bahtin navodi da se prvi put javlja u žanru menipejske satire koju on smatra jednim od glavnih prenosilaca karnevalizacije u književnosti. Obrađuju se i neobična moralno-psihička čovjekova stanja – razni oblici ludila, razdvajanje ličnosti, neobuzdana maštanja, neobični snovi i njihov simbolički aspekt, strasti koje graniče s ludilom, izazivanje raznih skandala i provociranja, kršenje kodificiranih načina ponašanja te tematizacija smrti. Ukazuje se i na prisutnost različitih žanrova i stilova u Krležinom romanu te na široko korištenje umetnutih žanrova: pisama, novela, oratorskih istupa, simpoziona i dr. te miješanje stihovanog i proznog govora. U prikazu značajki Krležina stila posebna pozornost posvećena je ironijskom kôdu pripovijedanja te naturalističkim i grotesknim obilježjima.